Dođe period života kada vam je potrebno nešto više, nešto dublje od svega što vas okužuje i što je vaša svakodnevica. Dođe trenutak kada želite da se saživite sa vjerom, priča Domagoj, koji od sada nosi i kršteno ime Stefan.

"Morate imati duhovni odmak od svakodnevnog, od banalnog. To je upravo to. Morate da mislite o vjeri. Ja nisam bio vjernik, nisam bio kršten, nisam bio ni u jednoj vjeroispovjesti, ali sam odrastao sa pravoslavnim vjernicima. Ta duhovnost pravoslavna mi je bila najtoplija, najduhovnija, najbliža, najintimnija. Intimno najbliža. Zato sam se odlučio krstiti”, rekao je Margetić za BN.

Domagoj je djetinstvo proveo u Bijeljini, Semberiji i na obroncima Majevice, pa je mjesto krštenja, kako kaže, logičan izbor.

“Htio sam da se krstim u bijeljinskom kraju, jer sam odavde, jer su moji odavde. Kada sam mom prijatelju Cviki Petroviću rekao da želim da se krstim, on je rekao da nema boljeg mjesta nego što je manastir Tavna. Takođe, Tavna ima životnu priču stradnanja i obnavljanja, kao i ja. Prkosila je.”

Svaki čovjek koji odluči da prigrli pravoslavlje i postane dio vjere dobrodošao je, kaže sveštenik Lazar Kršić, duhovnik nemanjićke svetinje pod brdima Majevice.

“To je bila njegova lična odluka da dođe u ovu svetinju i danas obavi Svetu tajnu krštenja, odnosno da danas kao što je nekada Savle, Jevrejin, postao apostol Pavle, on od Domagoja postane Stefan. Milim da će on opravdati ono što je danas ovdje uradio. Da će biti hrišćanin, pravoslavac, čovjek. Što se mene lično tiče neke teme koje on radi i obrađuje zaslužuje svaku pažnju i svaku pohvalu, a njegov rad je izuzetno veliki i neizmjeran”, rekao je duhovnik manastira Tavna Lazar Kršić.

Otac Lazar ističe da je manastir Tavna bio i ostao utočište, ali i prvi korak pravoslavlja mnogih ljudi iz raznih dijelova svijeta, raznih vjera i nacija.