Milorad Dodik, predsjednik Srpske jedan je od najbogatijih političara, što više nikog ni ne iznenađuje. Njegova imovina vrijedi 2,1 milion KM. Dodik je prijavio stan u Laktašima, vrijedan 80 000 KM kao i kuće u Laktašima i Srbiji vrijedne oko dva miliona KM. Ima i automobil od 50.000 KM, kao i nekoliko dionica, i kredit od 670 000 KM. Međutim, vrlo je zanimljivo da jedan od, kako se tvrdi,najbogatijih političara u regionu, na bankovnom računu ima samo 1200 KM.

Tražili smo i iznos imovine premijera Srpske,koju je, kako kaže, prijavio ali nismo našli.

„Vodim računa da kad prijavljujem tu imovinu prijavim i tržišni rast  koji se desio u međuvremenu pa ako sam imao stan uslovno rečeno vrijednosti 100 000 KM tamo neki prije 10 godina on danas vrijedi 130 000 KM iako je tad bilo vrednije tih 100 000 ali to je jednostavno tako“, kaže  Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.

Imućniji i od Dodika, bar prema prijavljenoj imovinskoj karti, je ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sevlid Hurtić, koji je prijavio šest stanova od 1,9 miliona KM i tri kuće od 1,6 miliona KM. Hurtić je prijavio i zemljište od 10.000 KM, poslovni prostor od 60.000 KM, firmu „Nam“ od 10 miliona KM, te 10 garaža od 270.000 KM.

Pitanje je ima li uopšte svrhe prijavljivati imovinu jer mnogi političari ili zaborave prijaviti nešto od imovine ili ne žele, a zakon je na njihovoj strani.

„Ne vidim uopšte svrhu jer niti su obavezne niti moraju unijeti imovinu vidjeli smo da mnogi izostavljaju i vrijednost i dosta imovine niti moraju niti imaju sankciju i čemu onda ta prijava samo dovodimo u nelagodan položaj one koji poštuju taj zakon“, kaže Ivana Marić, politički analitičar.

Ono što je problem je to da CIK ne provjerava sadržaj imovinskih kartona niti je predviđena sankcija za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine, a to stvara prostor za mnoge malverzacije.

„Svi treba da budu podložni zakonu  da dokažu kako su je stekli i da sve nelegalno stečeno bude oduzeto zato nam i treba novi zakon koji vlast izbjegava da donese jer bi se oni našli pod udarom tog istog zakona“, kaže Milanko Mihajilica, poslanik PDP u NS Republike Srpske.

„Ne samo da je ostavljeno na volju političarima koju će imovinu prijaviti nego da li će ju i prijaviti, a veliki broj njih je odlučio i da ne prijavi. Oni koji su prijavili ono što se vidi da je to mali procenat njihove imovine“, kaže Zagorka Grahovac, poslanik Lista za pravdu i red u NS Republike Srpske.

Možda bi provjera imovine političara bila veliki posao za CIK, smatraju u Socijalističkoj partiji, ali ako dođe do toga, kažu, neka provjere i građane i njihov način sticanja imovine.

„Ima mnogo građana Srpske koji se ne bave politikom a imaju ogroman novac  i pitanje je odakle im tako da bi trebalo osim ovog fokusa za izabrane predstavnike vlasti koji moraju biti najtransparentniji javnost trebala  baviti malo i širom zajednicom odnosno širim akterima u našoj zajednici“, smatra Srđan Todorović, poslanik SP u NS Republike Srpske.

Da ima anonimnih građana koji su se obogatili ali niko ne provjerava odakle im imovina jer su u SNSD-u dokaz je Slavenko Ristić, vlasnik firme Balkan global Bijeljina. To je ona firma od koje je u martu 2020. Vlada Srpske kupila famoznu pokretnu bolnicu koja je zbog svog izgleda u narodu nazvana šator.

On je sad poslanik SNSD u Parlamentu Srpske i  njegova imovina vrijedi 57,1 milion maraka.

Međutim,ni opozicija ne zaostaje sa milionima.

Poslanik SDS iz Dervente Pero Đurić, ima imovinu od čak 17,7 miliona KM. Vlasnik je firme Drvopromet Đurić koja vrijedi više od 15 miliona KM, a ima čak osam stanova koji koštaju preko pola miliona KM.