SREĆNA SLAVA: Đurđevdan - običaji i vjerovanja!


Objavljeno: 2020-05-05 20:01



Đurđevdan je jedna od najčešćih slava kod pravoslavnih Srba i svehrišćanski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starojulijanskom kalendaru), u spomen na jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru.


Foto: Sveti Đorđe ubija aždaju

Još sredinom 19. vijeka zapisano je da Sveti Georgije ima veoma specifičan i snažan kult kod Srba kao "oslobodilac zarobljenih, zaštitnik siromašnih, ljekar bolesnih, borac protiv careva, pobjednik i velikomučenik".

 

Po predanju, on je zaslužan i za stvaranje nemanjićke Srbije. I u popularnoj TV seriji vidjeli smo scenu čudesnog oslobođenja budućeg velikog župana Stefana Nemanje iz tamnice ljubomorne braće.

 

Sreća - nesreća

 

Veče uoči Đurđevdana izaberu se dva mlada luka u bašti, jedan predstavlja sreću a drugi nesreću i pera im se poravnaju makazama. Na Đurđevdan ujutro se provjeri koji je više izrastao. U zavisnosti od toga koji je više porastao pratiće nas sreća ili nesreća tokom godine, kaže još jedan od narodnih običaja vezanih za Svetog Georgija.

 

Ovaj praznik, koji se "naslonio" na prethrišćansku mitologiju i starog srpsko božanstvo plodnosti Jarilo, vezan je za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.

 

Đurđevdan se u narodu smatra za granicu između zime i ljeta. Za njega se vežu brojni narodni običaji, koji se poprilično razlikuju zavisno od kraja u kome se praznik obilježava.

 

Ono što je jedinstveno je "Đurđevdanski uranak" - pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci...

 

U mnogim krajevima običaj je i da uveče uoči Đurđevdana ili na sam dan ali prije zore, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, i kapije.

 

To se čini da bi godina i dom bili berićetni, "da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

 

Takođe, opletu se vjenčići od "đurđevskog cveća": đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti venci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana.

 

Mnogi prave krstove od ljeskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama - "da bi se sačuvali od grada".

 

Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno prolećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa, pa se to zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.

 

ĐURĐEVDANSKI URANAK

 

Veliku važnost ima i kupanje na rijeci, prije sunca (ponekad se u rijeku bacaju vijenci od raznog cvijeća, ili se sipa mleko). Da bi bili zdravi i jaki, ljudi su se kitili cvijećem i biljem, opasivali se vrbovim i drenovim prućem.

 

Narod na Đurđevdan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na "Đurđevdanski uranak", na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke. Za ovo se pripremi jelo i piće, obavezno se pripremi jagnje na ražnju a oni koji su za to zaduženi, odu mnogo ranije na zakazano mjesto i otpočnu sa pripremama tako da se ražanj već uveliko okreće kad ostali dođu. Pjesma, igra i veselje traju često i do podne.

 

 

Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem „da budu napredni kao vrba“, kite zdravcem "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim", i selenom "da im duša miriše kao selen".

 

Na Đurđevdan ne valja spavati, "da ne bi boljela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu".

 

Đurđevdan je najčešća slava kod Roma, a na taj dan jagnjetina je obavezni dio praznične trpeze.

 

Osim Đurđevdana, ovom svetitelju pravoslavni hrišćani čine pomen i 16. novembra - na Đurđic, dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, Georgijevom rodnom mjestu. Na ikonama za taj praznik svetac nije na konju već stoji na zemlji.

 

MAGIJSKI RITUALI - ŽRTVUJE SE JAGNJE, TERAJU VEŠTICE...

 

Đurđevdan je danas hrišćanska svetkovina, ali i dalje je sveca u nekim krajevima snažno vezan magijski ritual. Postoji običaj da se tog dana žrtvuje jagnje koje se namjenjuje Svetom Đorđu. Krvlju koja se tom prilikom prikupljala nekada su se iscrtavali krstići na čelu, obrazima, bradi i grudima ukućana, pa su se potom spirali “nenačetom” vodom sa izvora.

 

Vjerovalo se da ovaj ritual ima nevjerovatnu zaštitnu moć i da cijele godine štiti od vradžbina i uroka.

 

Đurđevdan je nekima "idealan" za izvođenje rituala kojima se skidaju čini, tera crna magije i otklanjaju uroci nabačeni tokom prethodnih pet mjeseci. U tu svrhu, kazuje Magijski kalendar za srećne dane", najčešće se izvodi “ritualno umivanje”: oko posude u kojoj se farbalo prvo uskršnje jaje (crveno, naravno), obmotaju se stručci kukurjeka, omana i ljošćana, a potom se u nju naspe voda i ostavi da prenoći na kućnom pragu ili pored neke biljke, tako da se zorom u nju slije i rosa.


Izvor: Mondo



















Copyright © 2015-2020 Radio BN. Sva prava zadržana.

Razvoj: Slađan Milovanović.