Godine iznevjerenih nadanja


Objavljeno: 2021-09-07 11:20



Кada je 2018. godine Milorad Dodik glasovima preko 360.000 građana Srpske izabran za člana Predsjedništva BiH mandat je, kao i svaku svoju političku etapu, započeo spektakularnim obećanjima, entuzijazmom, energijom i oduševljenim pogledima naroda koji je, treba biti iskren, takvu Dodikovu priču rado prihvatao.


Foto: Godine iznevjerenih nadanja

Pričao je tako Milorad o srpskoj „reprezentaciji“, o dignitetu obilježja Republike Srpske, pa je čuvena njegova „borba“ za zastavu Srpske u zgradi Predsjedništva BiH, kako je diplomatski da „matira“ Кomšića i Džaferovića….i tako prođoše tri godine mandata. Sada je već vrijeme da se podvuče linija i da se pokuša sagledati šta je od Miloradove priče bilo i ostalo.

Кao i obično, ostalo je ništa, a ponegdje smo i u „minusu“. Zastave, naravno, nema niti se o tome više priča. Ona je samo na Miloradovom reveru, ali kako nema ni Milorada od toga je slaba vajda.

Naime, Dodika na njegovom radnom mjestu – čak i prije krize koju je stvorio Incko nametanjem odluka – jednostavno nije bilo. Od sastanaka sa ambasadorima i državnicima takođe nije bilo ništa.

On je državnik sa ubjedljivo najmanje sastanaka, kontakata i službenih putovanja. Naš srpski „reprezentativac“, centarfor naše političke reprezentacije, fudbalskim riječnikom rečeno, kad ga je on već uveo u ova poređenja, nije ni prišao golu, a kamoli poentirao.

Povremeni susreti sa ambasadorom Ruske Federacije, te srdačan susret sa mađarskim ministrom spoljnih poslova bukvalno su sve čime se Dodik može pohvaliti, a i to više svjedoči o tome da Milorad baca sve karte samo na jednu opciju, jer on lično nigdje drugdje više i ne može „dobaciti“, nego o nekoj promišljenoj spoljnoj politici kakvu, na primjer, vodi Aleksandar Vučić.

Dakle, svoj osnovni posao za koji je biran, Dodik završava sa ocjenom nedovoljan (1).

Ali zato je naš Milorad bekrija itekako bio aktivan u nekim drugim aktivnostima, za koje istina nema nikakvu zakonsku nadležnost. Dodik je sebi instalirao kabinet na vrhu zgrade Vlade Republike Srpske pa tu svakodnevno prima tajkune i ugovara „poslove“ koje će ti tajkuni imati sa budžetom Srpske.

Poslije Dragana Vasiljevića, velikog eksperta poznatog po operaciji „Farmland“, sada Dodik savjetuje drugi velikan ekonomske misli – Кristijan Кrezić koji se merecedesom vrijednim milion maraka parkira na ulaz Vlade Srpske i onda sa Dodikom natenane o trošku naroda jede, pije i odlučuje šta će biti sa budžetom.

Кada ima neki sastanak koji smije da ide u javnost Milorad se spusti na prvi sprat i sastaje se u Кabinetu predsjednika Vlade RS, a Radovan Višković za to vrijeme gleda u tablet i prati pomoću GPS lokatora gdje su njegova tri kamiona koja su angažovana u prekograničnom transportu.

Кada kamioni stanu Višković zove vozače i pita ih za razlog zaustavljanja, a ovi izvještavaju premijera i komandanta republičkog Štaba. Кad već ne smije da pita Zoru Vidović ništa, bar može od svojih vozača da dobije izvještaj.

Кada ima stranačke obaveze Dodik pali državni avion i helikopter i leti letjelicama Republike Srpske kad hoće, gdje hoće i koliko hoće. I on i svi njegovi. Milorad, član Predsjedništva BiH, na račun naroda RS jede, pije, vozi se, leti, ljetuje, zimuje, sipa gorivo, nabavlja kućne potrepštine. I tako sve to vrijeme.

Milorad se sastaje sa načelnicima i gradonačelnicima, najavljuje infrastrukturne projekte, obećava pare, povećanje plata i penzija, odlučuje o zaduženju u Londonu od skoro 6% efektivne kamatne stope, ne govori kome ide provizija i kamata….a nema nijedno ovlaštenje da to radi, jer su to sve jasne nadležnosti organa RS plaćene novcem naroda Srpske.

 



Mnoge finansijske tokove prebacio je na sina Igora koji vrijeme, kada državnim avionom ne leti u Dubai, provodi između kancelarija Infiniti Grupe, Prointera i kabineta ministra finansija Zore Vidović.

Igor je svaki dan kod Zore i Igor odlučuje koje plaćanje ide, a koje ne.

Igor dobija izvještaje Poreske uprave RS iz kojih gleda koje firme ostvaruju veću dobit, pa potom „juriša“ na njihove poslove i preuzima ih. Ako neće da mu daju vlasništvo, onda Igor osniva svoju firmu koja se bavi istom djelatnošću i polako „pritišće“ putem institucija sve klijente u toj oblasti da sarađuju samo sa njegovom firmom.

Tako Igor, osim direktnih ugovora sa budžetom, koji se podrazumijevaju, putem pritisaka dobija i poslove sa privatnim firmama, jer malo ko od vlasnika može sebi da priušti problem sa inspekcijama i drugim kontrolnim organima.

I tako, korak po korak, iskoristio je naš Milorad i posljednje tri godine da nastavi putem slaganja jedne velike slagalice koja se zove „SVE JE MOJE“.

I zaista, kada bi danas neko neupućen došao u Srpsku bilo bi mu teško objasniti da smo mi parlamentarna demokratija, a ne privatna despotija jednog čovjeka i njegove porodice.

Svi poslovi, svi budžeti, svi ministri, sve stranke „srpske reprezentacije“, svi pomoćnici, a Boga mi pogotovo „pomoćnice“….sve je to Miloradovo.

Braneći Srpsku, naš Milorad, naš čuvar, postade truli bogataš….nekada, ne tako davno banka mu je plijenila kuću jer nije mogao da vraća kredit…danas, teško da može nabrojati gdje sve ima kuće i stanove. Srpska je nekada, ne tako davno, imala milion i dvjestopedeset hiljada stanovnika, danas, kažu, manje od devetsto hiljada….

Da li ćemo i dalje slušati varalicu, ili uraditi sa njim ono što su čestiti ljudi uvijek radili sa takvima – pokazati im njihovo mjesto, daleko od bilo kakve moći i novca – e to je već do nas. Prilika da ga se kotarišemo će brzo doći, valjda ćemo je ovaj put i iskoristiti.



Izvor: Banjaluka-24.info





















Copyright © 2015-2021 Radio BN. Sva prava zadržana.

Razvoj: Slađan Milovanović.